Zakon o žigu ne daje neograničeno pravo nositelju žiga da spriječe treće osobe u korištenju registriranog žiga. Stoga nositelj žiga ne može zabraniti trećoj strani da koristi u trgovačkom prometu:  ime ili adresu nositelja žiga, sve podatke koji se odnose na vrstu, kakvoću, količinu, namjenu, vrijednost, zemljopisno podrijetlo, vrijeme proizvodnje proizvoda ili pružanja usluge, ili podataka koji se odnose na druge karakteristike proizvoda ili usluga.

Nadalje registrirani žig ne daje nositelju žiga pravo zabraniti trećoj strani uporabu žiga u trgovačkom prometu kad je tim žigom potrebno naznačiti namjenu proizvoda ili usluge. Posebno ako je riječ o priboru ili rezervnim dijelovima, pod uvjetom da se taj znak rabi u skladu s ustaljenom i poštenom praksom u industrijskoj ili trgovačkoj djelatnosti i poštenim tržišnim natjecanjem.

zakon o žigu Ne manje važno je i da registrirani žig ne daje nositelju žiga pravo zabraniti trećoj strani da u trgovačkom prometu rabi ranije pravo koje se odnosi samo na određeni lokalitet, ako je to pravo priznato prema pravnim propisima Republike Hrvatske i u granicama područja na kojemu je priznato.

Nositelj žiga, a kako propisuje Zakon o žigu, treba svakih deset godina obnavljati registraciju žiga plaćanjem propisane pristojbe. Propust da se plati propisana pristojba vodi gubitku prava na žig.

Kada se prava zaštite žiga gube?

I za kraj, vrlo važno je znati da postoji i dodatno ograničenje prava nositelja žiga u slučaju da je nositelj žiga tolerirao povrede prava žiga koju je izvršio drugi nositelj kasnije registriranog žiga u periodu od najmanje pet godina. Dakle, kada nositelj ranijega žiga u neprekinutom razdoblju od pet godina svjesno trpi uporabu kasnijega žiga, nema više pravo na temelju ranijega žiga podnijeti zahtjev za proglašavanje kasnijega žiga ništavim ili se usprotiviti uporabi kasnijega žiga u odnosu na proizvode ili usluge za koje se rabi kasniji žig, osim ako je prijava za registraciju kasnijega žiga podnesena u zloj vjeri.