Svjetski modni brendovi su među najpodložnijima kad je u pitanju krivotvorenje, odnosno imitiranje njihovih proizvoda i usluga. Malo tko bi rekao kako krivotvorena roba na tržištu u odnosu na sveukupnu svjetsku trgovinu sudjeluje čak dvostruko više u godišnjoj dobiti od prodaje ilegalnih supstanci, a kako to izvještava specijalizirani magazin World Trademark Review. Osim Rolex-a, Nike-a i Ray Ban-a, jedna od najčešće krivotvorenih robnih marki jest Louis Vuitton.[1]

MOBModna kuća Louis Vuitton godinama je stvarala svoj brend te nije čudno kako se proizvodi navedenog modnog mogula krivotvore, odnosno kopiraju ili pak se djelomično izmijenjeni koriste u svrhu neopravdanog povezivanja s istim, to jest da se stvaranjem zabune odnosno zablude kod potrošača istog navede na kupnju. U konkretnom slučaju, jasno je kako ljudi koji kupuju proizvode brenda Louis Vuitton ne kupuju samo određeni proizvod zbog njegove visoke kvalitete već se time i kupuje određeni način života, stoga je jasno kako poznati proizvođači robnih marki, pa među njima i spomenuti  Louis Vuitton, imaju mnoštvo registriranih žigova kako bi potrošač lakše raspoznao njihove proizvode i usluge u moru sličnih te ih na taj način razlikovao od drugih i kupio proizvod sukladno svojim željama i ciljevima.

U svrhu zaštite žiga, iz prakse je vidljivo kako se najčešće poseže za tužbama protiv onih koji povređuju pravo nositelja žiga, a sve kako ne bi došlo do smanjivanja jedinstvenosti i raspoznatljivosti određenog brenda.

Stranice modnih časopisa punile su pojedinosti iz parnice između modne kuće Louis Vuitton i My Other Bag (“MOB”). MOBLVNaime, My Other Bag (“MOB”) je proizvođač koji proizvodi platnene torbe te na iste printa oblik i dizajn torbica najpoznatijih svjetskih brendova. U parnici je od strane tužitelja Louisa Vuittona naglašavano kako se takvim proizvodima povređuje njihov dizajn i žigovi te da se na taj način želi iskoristiti poznati brend kako bi se stvorio dojam da je Louis Vuitton dao odobrenje za takvu vrstu proizvoda odnosno kako bi stvorila veza između proizvoda, odnosno dizajna proizvođača My Other Bag (“MOB”) i Louisa Vuittona. Predmetni slučaj riješen je u korist My Other Bag (“MOB”) jer je između ostalog očito da se radi o parodiji te ne postoji mogućnost dovođenja kupaca u zabunu odnosno zabludu vezano uz podrijetlo proizvoda. [2]

 

LVDIako je My Other Bag (“MOB”) na karikiranoj i animiranoj torbici printanoj na platnu umjesto prepoznatljivog loga LV koristio logo MOB, te se isto nije označilo kao povreda,  korištenje loga LVD od strane restorana imenom LOUIS VUITON DAK je s druge strane polučilo obvezivanje štetnika na plaćanje naknade štete. Naime, osim imena restorana LOUIS VUITON DAK koji je igra riječi „tongdak“ što na korejskom znači cijelo pile, isti je čak na svojim ubrusima i „kutijama za van“ koristio ranije naveden logo LVD. Nakon pisma upozorenja od strane Louisa Vuittona, vlasnik restorana je promijenio ime restorana u „chaLouisvui tondak“ međutim, po mišljenju suca imena su i dalje zvučala slično te je vlasnik bio obvezan na plaćanje svote od $12,500.[3]

 

Za razliku od ovog slučaja, vlasnica poduzeća Chocolate @ No.5 kojem je ime dala upravo po lokaciji odnosno po kućnom broju na kojem posluje, osjetila se na neki način „zlostavljanom“ od strane brenda Chanel koji je prigovorio njezinoj registraciji žiga.  Chanel je bio mišljenja kako je logo Chocolate @ No.5 veoma sličan njihovom logu popularnog parfema Chanel No.5. Iako je sama rekla kako joj nije jasno na koji bi način u ovom slučaju moglo doći do zabune, pristala je na neke od njihovih uvjeta, jer prigovor ipak nije bio usmjeren na registraciju žiga u odnosu na čokoladne napitke i razne druge čokoladne prehrambene proizvode. Međutim neki od zahtjeva, pa tako da promijeni naziv tvrtke ukoliko promijeni sjedište, te neke restrikcije vezane uz korištenje broja 5 bili su joj apsolutno neprihvatljivi. [4]

Upravo u ovom slučaju bi se moglo postaviti pitanje da li veliki proizvođači, odnosno najpoznatiji svjetski brendovi vode mnogobrojne sudske postupke jer to jednostavno mogu, te na taj način „zlostavljaju“ nove i male proizvođače koji se tek probijaju na tržištu ili pak jednostavno pokušavaju zaštiti svoj brend na legalan i legitiman način jer bi u suprotnom isti postao takoreći bezvrijedan u moru istih ili sličnih proizvoda te ne bi mogao naći put do svojih najvjernijih kupaca.

Bilo kako bilo, činjenica jest kako je povređivanje tuđih prava, u ovom slučaju prava na žig, ne samo protuzakonito već u neku ruku i nemoralno te povlači za sobom pravo na zaštitu istog uz razne druge reperkusije. Međutim, ne treba dopustiti ni pokušaje najpoznatijih i najprestižnijih brendova da kontroliraju tržište na način koji ne dopušta normalno razvijanje onih koji su tek na početku te im bezrazložnim restrikcijama i zahtjevima onemogućiti i samu registraciju žiga.

 

Reference

[1] https://www.tportal.hr/lifestyle/clanak/ovi-modni-brendovi-imaju-najvise-krivotvorina-20160420

[2] https://www.forbes.com/sites/oliverherzfeld/2017/01/06/louis-vuitton-v-my-other-bag-no-license-required/#662609bc772a

[3] https://pursuitist.com/louis-vuitton-fried-chicken/

[4] http://www.vogue.co.uk/article/chanel-no-5-chocolate-company-cease-and-desist

Veličina teksta

  • A  A  A  

Prijavite se na naš newsletter i redovito primajte novosti iz svijeta industrijskog vlasništva:

PRETVORITE VAŠE IDEJE U VRIJEDNU IMOVINU

NAZOVITE VEĆ DANAS NA 040/499 401